Prva žena skladateljica u Hrvatskoj, Dora Pejačević dobila je u Zavičajnom muzeju spomen sobu koja je otvorena 1985. godine.

Dora je rođena u Budimpešti 1885. godine. Djetinjstvo je provela u dvorcu u Našicama.

Od majke Lille, vrsne pijanistice, pjevačice i skladateljice manjih glazbenih komada, naslijedila je sklonost prema glazbi i talent, te dobila prvu glazbenu poduku. Dora je svoju prvu skladbu napisala u 12. godini. Njezino glazbeno obrazovanje započinje u Zagrebu, a nastavilo se u Dresdenu i Münchenu.

Nakon udaje 1921. godine, živi u Münchenu gdje ostaje do iznenadne smrti 1923. godine.

Živjela je usamljeno ne uklapajući se u aristokratsko okružje u kojem je živjela, ali koje nije odobravala.

Unatoč svojoj osamljenosti dobro poznaje kretanja u suvremenoj umjetnosti svoga doba. Poznato je njezino druženje s Karlom Krausom, glasovitim austrijskim književnikom.

Iza nje je ostao bogat opus (58 djela), od kojih mnoga nisu objavljena, ali se čuvaju njihovi rukopisi.

Sahranjena je na groblju u Našicama.

U spomen sobi nalaze se eksponati vezani za Dorin život, dijelovi pokućstva iz njezine sobe, obiteljske fotografije i dokumenti, notni zapisi, dokumentacija o koncertima i malobrojni sačuvani predmeti iz posjedstva obitelji Pejačević. Posebno su vrijedni klavir i mramorno poprsje "Tuga" iz 1906. godine, koje se nekad nalazilo u njezinoj sobi.