Spomen soba koncipirana je kao izložba skulptura i crteža Hinka Juhna.
Hinko Juhn, kipar i keramičar rođen je 1891. god. u Podgoraču kraj Našica, a umro 1940. u Zagrebu.
U Zagrebu je završio Obrtnu i Višu školu za umjetnost i obrt u klasi prof. R. Frangeša i R. Valdeca. Usavršavao se na Internacionalnoj akademiji u Firenci, gdje je 1912. priredio i svoju prvu izložbu, te u Beču na Školi za umjetnički obrt gdje specijalizira keramičku umjetnost.
U razdoblju od 1921.-1924. osniva i vodi odsjek za keramiku na Akademiji likovnih umjetnosti, a potom na Obrtnoj školi.
Isticao se po svojoj pedagoškoj djelatnosti, a studentima je prenosio i iskustva europskih keramičara čiji je rad pratio i poznavao iz časopisa. Svoje je učenike prvenstveno podučavao u modeliranju, dok je zanemarivao važnost dizajna i tehnologije.
Upravo zahvaljujući Hinku Juhnu, keramika postaje popularna i uskoro se u Hrvatskoj etablira kao umjetnost.
Juhn je bio majstor u sitnoj plastici, a najčešće teme njegovih skulptura su ženski aktovi. Njegova djela odražavaju opće karakteristike plastike iz 20-tih godina 20. stoljeća U njima se opažaju utjecaji modificiranoga ekspresionizma, koji pomalo poprima obline i mekoću Maillolove plastike.
Izrađivao je i uporabnu keramiku. Pored tehnika koje je primjenjivao (terakota, majolika, fajansa, porculan) zanimljivo je i njegovo nastojanje da kod uporabnih djela varira i unosi novine u gradbenu formu.
Poznat je keramički friz koji je zajedno s Blankom Dužanec izradio za svjetsku izložbu 1929. u Barceloni, a surađivao je i s arhitektima Baranyaijem i Benedikom na izradi unutarnjeg dizajna za interijere.