Godine 1982. otvorena je spomen soba o životu i radu povjesničara umjetnosti i slikara Izidora Kršnjavog (Našice, 1845. - Zagreb, 1927.). Soba sadrži predmete iz njegova stana i ureda, njegove slike, ali i portrete čiji su autori drugi umjetnici. Osobito je vrijedan portret I. Kršnjavog slikara Vlahe Bukovca.

Kršnjavi je diplomirao slikarstvo u Münchenu i pravo u Beču. Nakon završenog studija putovao je po Italiji, gdje je slikao pretežno mrtve prirode i pejzaže te kopirao renesansne majstore. Za njegov daljnji rad presudan je bio susret s J.J. Strossmayerom u Rimu, nakon čega počinje suradnja oko skupljanja slika poznatih majstora za buduću galeriju. Godine 1875. vraća se u Zagreb i tada počinje gradnja galerije, a od 1877. trajno se nastanjuje u Zagrebu i postaje prvim profesorom na katedri za povijest umjetnosti i arheologiju zagrebačkog Sveučilišta. Zbog intenzivnog javnog djelovanja zapušta slikarstvo, kojemu se vraća tek nakon Prvoga svjetskog rata..

Kršnjavi je 1878. godine potaknuo osnivanje Društva umjetnosti, a 1882. godine Obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt. Poticao je razvitak umjetničkog obrta i narodnog stvaralaštva, pisao prve stručne likovne kritike u Hrvatskoj, izradio prvi postav Strossmayerove galerije u Zagrebu i reorganizirao Arheološki muzej. U vremenu dok je bio predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu (1891.-1896.) organizirao je mnoge izložbe i reorganizirao školstvo, a u Zagrebu su njegovom aktivnošću podignute mnoge zgrade kulturnih institucija (kazalište, umjetnički ateljei). Osigurao je stipendiranje i boravak u inozemstvu mnogim mladim umjetnicima (Rački, Iveković, Crnčić) tako da oni iz svijeta donose nova strujanja u hrvatsku umjetnost.

Poznat je i kao teoretičar umjetnosti sklon estetiziranju, historicizmu i tradicionalnosti.

Izidor Kršnjavi svojim je djelovanjem ostvario trajan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti.