Prvi poticaji za osnivanje muzejske ustanove u Našicama vezani su uz razdoblje tzv. Hrvatskoga proljeća, kada su zainteresirani građani sve češće istupali u javnosti s tom idejom. Godine 1971. godine realiziran je susret prof. Ivane Jurković (etnologinje i buduće ravnateljice našičkog muzeja) i agilne društvene djelatnice JelkiceMifka s uglednom osječkom muzeologinjom, konzervatoricom i povjesničarkom dr. sc. Danicom Pinterović (1897. – 1985.). S njom su raspravile mogućnost utemeljenja muzeja u Našicama i dobile smjernice za rad. Temeljem tih smjernica prof. Ivana Jurković započela je intenzivno sakupljati građu za budući muzej. Paralelno je i Branko Kranjčev, pedagog u našičkoj osnovnoj školi i istraživač lokalne baštine, prikupljao zavičajni materijal zanimljiv za buduću muzejsku ustanovu.

Kepčije, Prvi stalni postav Etnografske zbirke; 1974. 

Krajem 1973. godine D. Pinterović je obišla Našice i razgledala prikupljene predmete. Posjetila je osnovnu školu i zgradu Dvorca Pejačević, koji je odabran za sjedište budućeg muzeja, a u kojem su već čuvani predmeti za muzejski fundus. Tako su se obistinile njene riječi koje je zapisala prilikom posjeta Našicama u neposrednom poraću, 1945. godine: … sve je još tu i dvorac bi se mogao u svom originalnom stilu obnoviti i urediti kao muzej ili upotrijebiti za kakvu drugu kulturnu svrhu.

Stalni postav Etnografske zbirke; oko 1977.

Zavičajni muzej Našice osnovala je 1974. tadašnja Općina Našice i smjestila ga u nekoliko prostorija u Dvorcu Pejačević. Prvi stručni djelatnici bili su profesori Ivana Jurković i Josip Waller. Muzej je utemeljen kako bi istraživao, prikupljao, obrađivao i komunicirao građu s područja našičkog kraja. S obzirom na raznolikost prikupljenih predmeta utemeljene su zbirke arheološkog, kulturno-povijesnog, etnološkog, prirodoslovnog i knjižničnog tipa. Muzejski stalni postav započeo se razvijati u nekoliko prostorija na katu dvorca i kroz vrijeme se mijenjao i nadopunjavao. Postupno se i prostor dvorca obnavljao i privodio adekvatnoj svrsi, pa je muzej zauzimao sve veću površinu. Nakon što je muzeju prepušten i reprezentativni prostor u prizemlju dvorca (tzv. crveni i žuti salon), započelo se i s kontinuiranim izložbenim aktivnostima, odnosno postavljanju povremenih izložbi koje organizira muzej ili drugi organizatori.

Pripreme za otvorenje Spomen sobe Isidora Kršnjavog, 1982. 

Danas muzej aktivno sudjeluje u brojnim kulturnim aktivnostima u lokalnoj zajednici. Samostalno organizira Koloniju umjetničke keramike „HinkoJuhn“ (utemeljena 1979. godine), a povremeno ili stalno sudjeluje i u nizu drugih manifestacija: Memorijal Dore Pejačević, Dani franjevačke kulture, Dan Grada Našica, Festival „Dani slavonske šume“, Planinarski tjedan, …

III. saziv Kolonije HinkoJuhn, Oblikovanje ruševina srušene gospodarske zgrade u blizini Dvorca grofova Pejačević; 25. 9. 1988.

Otvorenje izložbe o borbenim vozilima u Domovinskom ratu; oko 1995. 

Djelatnost muzeja usko je vezana uz niz zavičajnih ustanova i udruga, među kojima posebno ističemo škole, Franjevački samostan u Našicama, Turističku zajednicu Grada Našice te Ogranak Matice hrvatske u Našicama i Udrugu za hrvatsku povjesnicu u Našicama.

Intenzivna suradnja ostvarena je i s brojnim baštinskim ustanovama, među kojima posebno ističemo brojne muzeje te Institut za arheologiju u Zagrebu.

Djelatnice ZMN ispred Dvorca; 7. 3. 2000.

Zavičajni muzej Našice član je Muzejske udruge istočne Hrvatske, a djelatnici muzeja aktivno sudjeluju u radu strukovnih udruga: Hrvatsko muzejsko društvo, Društvo knjižničara Slavonije i Baranje – Hrvatsko knjižničarsko društvo, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske.